Kad sam bila mala, odrasli su me znali pitati: “Odmah ili sad?”
Iako je za njih to bila šala, ja sam pitanje doživljavala jako ozbiljno i u svojoj maloj glavi pokušavala dokučiti što da odgovorim… Što bi bilo prije – “odmah” ili “sad”?
Nikad nisam odgovorila, niti dokučila ispravan odgovor, jer mi se oboje činilo jednako hitno.

Kada bih danas mogla postići da se svaki čovjek u sebi pita:
“Kada ću se obratiti? Hoću li još živjeti na način da je sve zemaljsko najvrijednije, a vjera u Boga prisutna samo onoliko koliko ja odlučim?” –
ja bih mu dala samo dvije opcije: “ODMAH ILI SAD?”